Iako su različite biljke, obe izazivaju toksične reakcije na sličan način
I Diffenbachia („Glupa trska“ ili „Svekrvin jetzik“) i Filodendron su sobne biljke koje se lako uzgajaju, što ih čini popularnim i među početnicima i među iskusnim ljubiteljima biljaka. Ova dva roda cvetnica obuhvataju preko 500 vrsta. Iako su različite biljke, obe izazivaju toksične reakcije na sličan način.
Diffenbachia je poznata pod nekoliko narodnih imena, kao što su „Glupa trska“ i „Svekrvin jezik“, što upućuje na njenu toksičnost kada se proguta. Postoji i biljka iz roda Dracena, koja nije srodna Diffenbachiji, ali se takođe naziva „svekrvinim jezikom“. U zavisnosti od vrste, listovi Diffenbachije su obično zeleni sa belim i žutim šarama. Neke vrste mogu narasti između 1,8 i 2,4 metra, dok druge mogu ostati skraćene na visinu od 30 cm. Diffenbachia sezonski cveta, ali retko kada cveta u zatvorenim uslovima. Takođe, biljka luči sok koji može izazvati bolnu iritaciju na koži.
Filodendron obično ima velike listove koji su režnjeviti ili duboko usečeni. Listovi mogu biti ovalnog ili kopljastog oblika, ali i raznih drugih formi. Neke vrste su puzavice sa vazdušnim korenjem i mogu dostići velike visine.
Zašto su Diffenbachia i Filodendron otrovne biljke?
Obe biljke, Diffenbachia i Filodendron, sadrže kalcijum-oksalat, koji može izazvati toksične reakcije ako se biljka neadekvatno rukuje ili proguta. Ovi oksalati formiraju rafide, mikroskopske igličaste strukture. Tačna funkcija kalcijum-oksalatnih kristala u biljkama nije u potpunosti razjašnjena, ali se veruje da služe kao zaštita od biljojeda. Rafide mogu izazvati mehaničke povrede i bolnu mikrotraumu, što dovodi do trenutnog bola i oticanja kada se biljka žvaće ili kada njen sok dođe u kontakt sa kožom ili očima.
Svi delovi biljke Diffenbachia sadrže rafide. Pored toga, rafide u ovoj biljci oslobađaju proteolitičke enzime koji pojačavaju simptome, izazivajući oticanje i probleme sa disanjem. Kod Filodendrona, oksalati su uglavnom prisutni u listovima. Neke vrste Filodendrona mogu davati jestive plodove, ali nezreli plodovi sadrže kalcijum-oksalate.
U težim slučajevima oralnog trovanja, bol i oticanje mogu dovesti do prekomernog lučenja pljuvačke, otežanog ili bolnog gutanja i gubitka govora. Kontakt sa kožom može izazvati osip, oticanje, crvenilo i dermatitis (upalu kože). Ako sok biljke dospe u oko, može izazvati iritaciju, abrazije rožnjače, pa čak i trajna oštećenja vida u retkim slučajevima, navodi Diana N. Pei, PharmD, sertifikovani specijalista za informacije o trovanju.
Prva pomoć:
Ako je biljka progutana, isprati usta vodom i ispljunuti ostatke biljke. Ako iritacija u ustima ne prestaje, sisanje kockica leda ili zaleđenih slatkiša može pomoći u ublažavanju bola. Ne treba forsirati unos tečnosti.
Ako osoba prekomerno luči pljuvačku, ima ozbiljno oticanje usta ili otežano gutanje i disanje, odmah pozvati hitnu pomoć
Ako sok biljke dospe na kožu, zahvaćeno mesto treba odmah oprati sapunom i vodom najmanje 15 minuta.
Ako sok dospe u oči, odmah ih isprati čistom vodom najmanje 15 minuta. Potražiti medicinsku pomoć ako su simptomi ozbiljni ili ne prolaze.
Ova biljka je veoma popularna, pa ako ste se rešili da ukrašava i vaš dom najbolje bi bilo da se posavetujete sa stručnim licem.
(Krstarica)