„Zanat zlata vredan“ – rogovi jelena, mamutov zub, noževi sa rezbarenom drškom

Većini dečaka automobili su omiljene igračke, ali Saša Trkulja u detinjstvu je najviše voleo da se igra drvenim sabljama. Vrlo rano je svom dedi, kovaču, počeo da pomaže da pravi noževe i zato danas kaže da „iver ne pada daleko od klade“. Saša je do sada izradio više od 1.500 noževa, a počeo je od duboreza i gravura.

„Igrom slučaja sam počeo da se bavim ovim 2011.godine kao samohrani roditelj. Trebalo je da se uskladim posao sa decom, pa sam tako počeo da izrađujem duboreze. Prvo sam izrađivao skulpture motornom testerom, a igrom slučaja radim sa noževima. Jednostavno osetio sam taj trenutak, to je kada vas nešto od gore usmeri, jer sam tada za jednog kovača izrađivao drške. Onda sam u jednom trenutku dobio desetak porudžbina i krenuo sa svojim poslom, a do tada sam se borio da prodam svoje proizvode“, istakao je Saša Trkulja, kovač.

Inspiraciju za rad Saša pronalazi u prirodi. Svi noževi su ručno rađeni od nerđajućeg čelika i damaskus čelika.

„Najveći kupci noževa su lovci kolekcionari, ljudi koji vole boravak u prirodi. Oni diktiraju izradu prema svojim zahtevima, žele jelena, divlju svinju, medveda, i druge vrste životinja.Obavezno vodim računa kome prodajem noževe, iako nož nije oruđe i svako ga ima kod kuće, procenim ljude“, istakao je Trkulja.

Neke drške noževa vraćaju nas u prošlost. Žir i hrast su lovački motivi.

„Dosta noževa  koje sam izradio vezani su istorijske događaje, kao što je Boj na Kosovu, za naše vitezove … sad trenutno treba da radim boj na Kosovu, a time će priča biti kompletna, sa jedne strane boj na Kosovu a sa druge kosovka devojka“, ističe zanatlija.

Za izradu jednog noža Saši su potrebna tri dana, a uči i svoje sinove da se bave ovim zanatom.

„Stariji i mlađi sinovi pomalo ulaze u ovaj posao, mada sam  dosta skeptičan da ih pustim da rade ovaj posao jer je opasan, možete da se isečete. U ovaj posao treba ulaziti sa oprezom, prvo se rade finije stvari“, rekao je Trkulja.

Maska sa vizirom, zaštitna kecelja i cipele neophodni su pri izradi noževa.

„Od ovog posla može da se živi, težak je i ceo dan ste u prašini, pod maskom, ali kad se voli , onda ide sve lako“, ističe Saša.

Koja je osnovna razlika između lovačkog i kuhinjskog noža?

„Velika je razlika između kuhinjskog i lovačkog noža, jer kuhinjski uglavnom mora biti istanjen u leđima  sveden u donjem delu na nulu, oštar u korišćenju“, rekao je Saša Trkulja.

Prvi noževi su bili od kramena. Dok su se materijali menjali, oblik je ostao isti. Ipak, na ovim Sašinim noževima pažnju svima prvo privuku poruke i motivi. Tako su i noževi postali čuvari istorije.

(RTS)