Klinička smrt je stanje u kojem je srčana aktivnost prestala i disanje je prestalo, ali se osoba kasnije može oporaviti što dovodi do izveštaja o iskustvima bliske smrti. Mnogi ljudi koji su iskusili ovu granicu između života i smrti govore o vizijama, svetlu na kraju tunela, osećaju mira ili susretima sa voljenim osobama koje su preminule. Iako su naučna objašnjenja za ova iskustva različita, oni koji su ih iskusili često tvrde da su promenili svoje živote i način na koji gledaju na smrt, veru i postojanje.
Sa 22 godine Džef je izgubio majku od raka i razvio je gorčinu prema Bogu. Iako je prihvatio Hrista kao dečak, krivio je Boga što je oduzeo život njegovoj majci. Postao je policajac i počeo je prekomerno da pije da bi popunio prazninu. Iako je srećno oženjen, Džef je patio od depresije sve dok mu se život zauvek nije promenio 2014, prenosi LADbible.
U aprilu te godine doživeo je saobraćajnu nesreću opasnu po život. „Zvučalo je kao eksplozija. Onesvestio sam se. Nejasno se sećam da sam čuo kako je automobil proklizao“, rekao je Džef. Bio je podvrgnut nekoliko operacija i bio je na intenzivnoj nezi. Džef je rekao da mu je za to vreme srce stalo i da je posetio „raj i pakao“. „Osećao sam da mi duša napušta telo i sećam se da sam video tamu. Na podu i plafonima je bila magla. Otišao sam do mesta gde je bila crna praznina. I sećam se da sam vapio Isusu: „Isuse, pomozi mi!““, ispričao je Džef.
Tokom svojih vizija, bio je svedok slike mlade verzije svoje majke kako pere ruke. Džef tvrdi da je to „simbolisalo pranje“ i značilo da treba da se očisti i popravi svoje ponašanje. Posle iskustva bliske smrti, prestao je da pije i ponovo je počeo da veruje u Boga. On i njegova supruga sada vode organizaciju koja se bavi evangelizacijom i duhovnim vođenjem i planiraju da otvore kamp.
„Alkohol je u velikoj meri doprineo mojoj hroničnoj depresiji. Bio sam pijanac. Držao sam flašu tekile u frižideru. Stavio bih je u zamrzivač da ne bih morao da gubim vreme na čašicu. Jednom sam popio toliko da sam se onesvestio u zadnjem delu kuće, u ostavi, a kada sam se probudio, nisam ni znao gde sam, u sopstvenom domu. Njegova supruga je rekla da se uvek plašila za Džefovu bezbednost dok je pio i da nije želela da to bude zbog alkohola. „Nikada nisam prestala da se molim za Džefa. Znala sam da može da bude bolji od alkoholizma i čoveka kakav je postajao. Znala sam da je bolji od toga“, zaključila je supruga.
(Krstarica)