Postoje rečenice koje imaju moć da nas u trenu vrate u detinjstvo.
One su deo porodičnih priča, svakodnevnih razgovora i toplih uspomena koje nosimo sa sobom celog života. To su rečenice koje su izgovarali naši roditelji, bake i deke, učitelji ili stariji rođaci, u situacijama koje su nam tada delovale obično, a danas ih pamtimo s posebnom emocijom.
Zvuk tih reči budi slike detinjstva – miris domaće kuhinje, bezbrižnu igru u dvorištu, prve nestašluke i sigurnost porodičnog doma. Možda su neke tada i nervirale, možda smo ih uzimali zdravo za gotovo, ali sada u njima prepoznajemo ljubav, brigu i toplinu. Često ih i sami ponavljamo, nesvesno prenoseći deo svog detinjstva na nove generacije.
View this post on Instagram
A post shared by Dnevna doza pravopisa (@dnevna_doza_pravopisa)
Instagram stranica „Dnevna doza pravopisa“ pitala je Srbe koja je najlepša rečenica koja ih podseća na detinjstvo. Evo šta su pisali:
– Ljubi te majka.
– „Deco, laku noć i lepo sanjajte“, tata svako veče.
– Mama, namaži mi dve kriške paštete i idem napolje.
– Aračkinje, baračkinje, koga ćete?
– Dođi kući, ima puding.
– Ko će da igra „Između dve vatre“?
– Je l’ možeš napolje?
– Plazma i mleko te čekaju na stolu.
– Pakuj se, idemo kod bake na selo.
– Hoćemo žmurke?
– Mama, mogu da ostanem još malo?
– Odoh kod babe.
– Ako ti pitaš, pustiće me.
– Upiši mi se u leksikon.
– Prvo jedi, pa idi gde hoćeš.
(Krstarica)